Rodoslovno i hrvatsko jučer, danas i sutra

O nama
Gdje nema rodoslovlja nema ni ljudi, ono je srž vjere i života. (Božidar Ručević – 2017.)

”Što pređi ti namriješe zasluži da zaista tvoje i bude!” (Johann Wolfgang von Goethe, 1749.-1832.)

”Učinimo stvari što jednostavnijim, ali ne jednostavnijim od toga!” (Albert Einstein, 1879.-1955.)

”Problem sa činjenicama je samo u tome što ih ima previše!” (Samuel McChord Crotherds, 1857.-1927.)

”Zaborav vlastitih korijena i vlastite povijesti na početku je svakog ljudskog otuđenja!” (Kardinal Josip Bozanić, Homilija na Božić 25. prosinca 2009.)

”Ne zanemarite molitve Duhu Svetomu istoga nam trojednoga Boga!” (U prvim danima svoga pontifikata izreče papa Franjo – 2013.)

”Mislim dakle postojim!” (Rene Descartes, 1596.-1650.)

”Kada ne možeš promijeniti smjer vjetra – podesi svoja jedra” u mirnu valu! Citira i veli: Božidar Ručević (Nepoznati autor 2013. ili Jimmy Dean oko 1960.)

Ovo web sjedište je još u radu i sadržajno se mijenja skoro svakodnevno!

RODOSLOVLJE.HR Objavljeno 26.prosinca 2019.

Božidar Ručević

HKV.HR Objavljeno 07.siječnja2014. Hrvatsko kulturno vijeće
Božidar Ručević
OD TAME DO SUNCA U 2014.

Sloga kao preduvjet uspjeha

CITAT: “Svršeni su računi ove godine. Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo nikakove, zla i premnogo. Ne samo ljudi, ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput ta gore ne može biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tom biednom narodu ikada pomoći – upitah se često za ovih zadnjih dana godine? Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter, dan danas su kod nas gotovo suvišna pojava”. (Foto – August Šenoa arhiva Novi list)

Je li u nas danas drugačije, nije? U svojoj pjesmi Živila Hrvatska velikan daje za svoje vrijeme rješenje stihom: Nek se slože grla bratska, Živila Hrvatska! Što učiniti danas – isto!
Hrvatsku domoljubnu pjesmu Živila Hrvatska napisao je August Šenoa, uglazbio Ivan Zajc.

Dakle, sve stranke i strančice demokršćanskopučkog promišljanja i domoljubnog svjetonazora moraju se udružiti u jedan pobjednički izborni stožer, na primjer abecednim redom: Ante Gotovina, Ladislav Iličić, Gordan Jandroković, Kolinda Grabar-Kitarović, Tomislav Karamarko, Marko Lukić, Željka Markić, Luka Mišetić, Ante Nazor, Josip Pečarić, Drago Prgomet, Nino Raspudić, Željko Reiner, Višnja Starešina te mnogi drugi, jer zasigurno samo u HDZ-u ima još desetak dobrih političara i stručnjaka, a tu su i druge stranke te braniteljske i generalske udruge te neki nezavisni. Ne treba napadati predložene ljude, nego treba nadopuniti listu osobama pogodnima po znanju i struci s dobrim sposobnostima za izradu prihvatljive državne razvojne platforme u svim područjima života, rada i suradnje te istovremeno upućenih u orbanovsku vještinu i brzinu vraćanja: moralnih, gospodarskih, kulturnih, pravnih, vjerskih i društvenih vrijednosti dobrodošlih svim stanovnicima Republike Hrvatske. Svi, i oni prošireno predloženi, moraju zatomiti osobne taštine i početi odmah raditi na pobjedničkom programu za predstojeću izbornu nizanku! Svima mir, svima dobro!
Nacionalne manjine u Hrvatskoj imaju više prava nego u bilokojoj zemlji na svijetu! Stoga nije razumljivo da se, osobito, jedna od njih u nas sa svojim vođom toliko osilila da već i u sabornici neke vrste ultimativno lupa šakom po stolu, a izvrsnom mimikom bijesa ili plača prijeti ili potražuje razne nestvarnosti, i to bez traga i želje uspoređivanja što se zbilo ili zbiva sa srpske strane, iako se u mnogim medijima može pročitati da je tome vođi najdraža zanimacija etnobiznis, a nešto tako mu je začudo nedavno javno spočitnuo čak i sam vrhovnik naše države. Ovih dana se koristi i ‘Hristos se rodi’ za neke vrste vrijeđanja i pretnji, prema svemu sudeći, većinskog naroda, dok istovremeno na tv-u gledamo uz policijsku zaštitu kako u kameru izlijeću tri prsta u Borovu i nikom ništa?! Što bi bilo da je obratno? Sjetimo se nogometaša Šimunića ili pretučenog branitelja u Vukovaru. Prestrašno!
Srećom nasuprot tome i u njih ima glasova razuma od stara doba te je za podržati riječi humanista, liječnika i književnika Zmaja Jove Jovanovića, (1833. – 1904.), koji je (nakon službovanja par godina u Zagrebu) u jednoj od svojih pjesama pozvao svoj narod neka se ugledaju na Hrvate. Zanimljivo je da ovih stihova u srbskim udžbenicima nigdje nema?!

Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najtežih dani
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
A kuda će Srbin – zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni nade?

(Spomenik Zmaju Jovi u Novom Sadu)

Glasna, jasna od pameti,
Preko gora, preko dola,
Hrvatska nam pjesma leti,
Sve do našeg sinjeg mora,
Čas je meka, čas ko grom,
Vječna jeka za naš dom.
Hajde poj, hajde poj,
Brate moj, brate moj.
Nek se slože grla bratska,
Živila, živila, živila Hrvatska! (August Šenoa – spomenik pred rodnom kućom u Zagrebu iz 1988. kiparice akademkinje Marije Ujević Galetović )

Your content goes here. Edit or remove this text inline or in the module Content settings. You can also style every aspect of this content in the module Design settings and even apply custom CSS to this text in the module Advanced settings.

OD POVIJESNE BAŠTINE DO REFORME ŠKOLSTVA U NAS

Na medijskom tržištu kolumni i komentara iznjedrilo se sveznanje o svemu i svačemu te je i ovaj autor toj i takvoj spoznaji ponudio crticu: ”Od rodoslovne baštine Vidakovića do reforme školstva u nas” koju i danas smatra osobito važnom. Zbog obiteljske tradicije zasigurno o tome može puno toga reći, jer su mu kroz više od dva stoljeća unazad u skoro svim prezimenima, koja su se rodoslovno iznjedrila s majčine strane, predci bili prosvjetari!

Jučer

Na slici u Slavonskom Brodu 1927. stoje od lijeva na desno kćeri : Julijana (Ljubica) Ručević (1912.-1993.) i Slavica Jerković (1914.-2009.) rođene Vidaković, a sjede roditelji : Milislava Vidaković r. Vincetić (1890.-1975.) i Božidar Vidaković (1888.-1970.). Kroz život svi bili su učitelji s karijerom od Slavonskoga Broda i njegova okružja do Zagreba, kao i mnogi njihovi predci.

Sama tvorba prezimena Vidaković ide od svetačkog imena VID, pa VIDAK i konačno VIDAKOVIĆ, a prema akademiku Petru Šimunoviću prvi put se nahode u XIII. stoljeću u selu Kotlenice kod Dugopolja u Zamosorju. Prezime se obzirom na upisane godine i područja zaustavljanja u logičnom selidbenom nizu bilježi do danas u Dalmaciji, Lici, Slavoniji, Baranji i Bačkoj, i to u najvećoj brojnosti. No, postoji i njihova grana kroz Bosnu te Crnu Goru i šire, i to u nešto manjoj brojnosti, a na koje tu nailazimo ne samo u katoličkoj vjeroispovijesti. Za rod Vidakovića koji se ovdje navodi u dugim putima Hrvatskom zapisana je točka dužeg zadržavanja u okružju gradova Novi i Zrin zbog obrane kojih je u ratovima s Osmanlijama njihov hrabri zapovjednik Mihovil Vidaković po kralju Leopoldu 1694. bio nagrađen plemstvom.

A što je 11. studenoga iste 1694. godine potvrđeno u Hrvatskom saboru i imalo nasljednu vrijednost. S njim ili tek po njegovim željama Vidakovići u poraću kreću s karlovačkog i zagrebačkog područja panonskom rutom prema istoku te u danas pribrodskom ubavom selu Zadubravlju grade svoje kuće u blizini jednoga do danas nestaloga mlina na potoku Brezni, i to oko 1700-te. Već u tom stoljeću popisani su u župi Vrhovine kao glavari obitelji : Martin, Matija, Stipo i Đuro, prezimena Vidaković.

Ovom crticom potvrđuje se životno stanje jedne obitelji od njihovih slijednika u široj sredini prošloga stoljeća, i to kroz lik Božidara Vidakovića i moguću potku tadašnje učiteljske naobrazbe, domoljublja i ponosa. U svom okružju osim učiteljstva on je bio, uvjetno rečeno, i : babica, liječnik, veterinar, agronom, šumar i graditelj te svirač na harmoniju u crkvi i pučki tribun. Nakon njegovih predavanja selo je nabavljalo ‘trijere’ za selekciju žitnoga sjemena i što sve ne? Na prisile da se mora glasovati za Jeftića, a ne Mačeka objašnjavao je da je za selo bitna stranka Hrvatska seljačka stranka i po izborima odmah biva po kazni premješten na Sandžak (dijeleći sudbinu mnogih hrvatskih prosvjetara) te je tek dolaskom Banovine Hrvatske vraćen u rodni hrvatski kraj. U domovini, Europi i svijetu u okvirima ondašnjih znanja i mogućih komunikacija nije mu promakla niti jedna bitna važnost koju ne bi utuvio u mlade glave svojih odgovornosti, i to u pretrpanim razredima. Ti i takvi bili su tadašnji učitelji, koji su i u teškim vremenima svoj položaj i ponos održavali na poštivanoj razini. Unatoč svemu bio je 1945. po beogradskim nalozima predviđen za ubojstvo te pozvan na noćni sastanak jedne mrkle noći kad je uz ugašena svjetla petrolejke trebao biti izboden od petorice seoskoga ološa. Jednom od njih proradila je savjest, pa ga izgurao na put u mrak. Događaj se srećom više nije ponovio. Ne zaboravilo se, ali usporedilo se!

Danas

U neviđenoj učiteljskoj bahatosti čak i kad su štrajkom postigli više nego što su prvotno tražili, produžavali su obustave rada, a učenici im često ne znaju ni što su, ni gdje su u nas Ploče iz Tanaisa, iako su blizu školi u okružju njihova zavičaja, te koga briga što nam palo osam tisuća pet sto maturanata na prvom velikom ispitu u životu i što sve ne? Dok pri tome neki ”vrli” mediji, ti ”svjedoci” istine i neustrašivi ”borci” za pravdu gotovo da su izgubili svaki smisao svoga postojanja i pretvaraju se u kupleraj najnižih strasti i primitivizma, a svoju manipulacijsku ulogu često odrađuju za moralno upitnu vlasničku skupinu koja ih hrani i napaja mržnjom, destrukcijom i Judinim škudama, i to svejedno bili oni od takozvane lijeve ili desne provenijencije.

Dvorac Đalski na južnom ulazu u Zabok i ploče iz Tanaisa.
(Foto: Ljubomir Škrinjar 2007. HKV)
Zbog prosvjetarskog kruga u kojem sam odrastao mogao bih biti usmjeritelj za predloženu reformu školstva, te reći da ona u svemu tome malo dobrom doprinosi. Nije šuvarizam, nego jokićizam te divjakizam pri čemu se krije ne dobar utjecaj na istinitost pogotovo onu narodnosnu hrvatsku?! Nije šija, nego vrat!

 

 

Dvorac Đalski na južnom ulazu u Zabok i ploče iz Tanaisa.
(Foto: Ljubomir Škrinjar 2007. HKV)
Zbog prosvjetarskog kruga u kojem sam odrastao mogao bih biti usmjeritelj za predloženu reformu školstva, te reći da ona u svemu tome malo dobrom doprinosi. Nije šuvarizam, nego jokićizam te divjakizam pri čemu se krije ne dobar utjecaj na istinitost pogotovo onu narodnosnu hrvatsku?! Nije šija, nego vrat!

 

 

Dvorac Đalski na južnom ulazu u Zabok i ploče iz Tanaisa.
(Foto: Ljubomir Škrinjar 2007. HKV)
Zbog prosvjetarskog kruga u kojem sam odrastao mogao bih biti usmjeritelj za predloženu reformu školstva, te reći da ona u svemu tome malo dobrom doprinosi. Nije šuvarizam, nego jokićizam te divjakizam pri čemu se krije ne dobar utjecaj na istinitost pogotovo onu narodnosnu hrvatsku?! Nije šija, nego vrat!

 

 

Da je tome tako potvrđuju mi razgovori s bliskom osobom koja studentskom razmjenom upravo studira u Finskoj. Naravno, ovo mišljenje je ipak ograničeno mojim donekle ograničenim znanjem za globalna zaključivanja u toj temi, ali da se otvaraju mnoga zanimljiva pitanja, otvaraju se.

Dakle ta toliko u školstvu spominjana Finska znakovito potvrđuje što znači imati reformirano obrazovanje za koje mnogi tvrde da je najbolje u Europi. Nije to mijenjanje ‘‘od pisalice i pločice preko teke i olovke do tableta i računala”, kao otprilike naš divjakizam , nego je to stalan utjecaj na više desetljetno postavljeni okvir s programskim nišama koje se strukturno u svojoj shemi ne mijenjaju, ali se oplemenjuju novim znanjima i ne zovu se ono što znači reformirano školstvo, jer to u njih postoji već četrdeset i takvo će u njih ostati i slijedećih četrdeset godina.

Na lijevoj i desnoj strani glavnog trga u Helsinkiju su dvije arhitektonski jednake stare palače, i to finske vlade i sveučilišta, što simbolički pokazuje isto vrjednovanje vlasti i znanosti!
(Foto iz obiteljske arhive autora.)

Sutra možda i u nas

Dok je sam preustroj školstva riješen na zapravo lucidan način preko sustava ”radionica/zavoda/instituta/laboratorija” raspršenih Finskom zemljom i jezerima posebno financiranim, i to ne pretežito od države, koji omogućuju da svaka školska razina (pučka-gimnazijska-sveučilišna te obrtna-stručna ili bilo koja) njihovim korištenjem i mentorstvom izbacuje većinski spremne ljude za život i rad ili nastavak školovanja. I tek to je prava reforma školstva, prava obrazovna saga i prava znanstvena oluja sa sjevera Europe, gdje se sve više u toj temi po dobru spominje i Litva!

 

Možda poslije gospođe ministrice Divjak i u nas netko krene u pravu reformu školstva, među inim – eto i primjerom iz Finske.

Glavni trg u Helsinkiju u prosincu 2019. s pogledom na katedralu Finske protestantske crkve.

(Foto iz obiteljske arhive autora.)

U nas pravo na štrajk – da, pravo na školovanje – da, ali pravo na cirkus – ne! U vijestima po prestanku štrajka sindikalisti tvrde da će s nadoknadama obuke sve biti u redu? Brinem za našu djecu i mladež što rastu u grubom i bezobzirnom svijetu kojim zagospodariše čudni sujetni ljudi vjerojatno ne doživljenih života ili lijeni koji svoje licemjerje i bezobzirnost proglašavaju vrijednostima moderne civilizacije i sve drugo zatiru! A zapravo truju ovaj čarobni Božji svijet!
O ovome štivu rado ću primiti pohvalne riječi, no, još radije one prkosne, koje zaoštravaju mišljenja i potiču različitosti te debati daju nužan čar, jer i sâm sam među onima ‘koji znaju da ne znaju’!

www.rodoslovlje.hr
Božidar Ručević
26.prosinca2019.