Božidar Ručević
KI BI, DA BI – U NAŠOJ HRVATSKOJ
Moto:
Prenimo se braćo mila, Hrvatska nas vila zove,
Neka bude svakom svoje, Hrvatska Hrvatom!
August Harambašić
(1861.-1911.)
Iskon i opstanak
Ova hrvatska narodnosna crtica temelji se na nizu svevišnjih, bioloških i povijesnih natuknica tvoreći sažetu priču o Hrvatima i njihovom jučer, danas, sutra, i to od praskozorja naših rodoslovlja do svog najsjajnijeg bivstva nastalog primitkom 1992. u Ujedinjene narode, potvrđenog 1995. Olujom i 2009. pridruživanjem u NATO te 2013. ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju i 2020. njenim predsjedanjem.
Hrvati su do svojih domovinskih prostora na zapadnoj strani od istočne granice Zapadne Europe tekli i dotekli, kroz više tisućljetno razdoblje prije Krista i kroz šeststoljetno doba nakon pojave Krista, krećući se u prostorima od Kanaana dotičući Egipat na jugu i Ind na istoku te prolazeći s obje strane Kavkaza, Kurdistanom i Perzijom, pa preko Zakavkazja i Karpata alpsko-srednjoeuropsko-mediteranskim područjem. Istovremeno su bilježili i učvršćivali tragove svoga višestoljetnoga puta i danas znanim postojbinama u širim prostorima Tanaisa i Krakova, kao i važnim međuetnijskim stapanjima od huritskih, hauravatiških, ukrajinskih, sarmatskih, antskih i inih do najvažnijih ilirskih i vlaških korjenika čiji se opstoj na ruševinama Rimskog carstva našao na vjetrometini mogućeg velikog europskog sukoba između Franaka i Bizanta.
Dolazak malobrojnog, ali gordog dobro organiziranog konjaničkog naroda s poznavanjem sedla, stremena i uzda, među milijunski autohtoni puk koji je u prostor pristizao kroz više od dvadeset tisuća godina – donekle je stabilizirao uzburkano područje i time pomogao da zasja prvotna iskra etnogeneze tog svekolikoga stanovništva u hrvatski narod, kojem etimologiju imena Hrvat prema nekim novijim spoznajama stavlja se u kontekst postojanja neke vrste vladajuće kaste u nekolicini euroazijskih plemena i etnija – nazivane Hrvati.
Tome nije usuprot niti spoznaja o iskonu imena Hrvat, kao onih ljudi koji u pradavnim dobima posjedovahu zemlju. Zanimljivo je i saznanje da su Hrvati odvajkada bili dobri bojovnici koji su se u ratovima uvijek znali neprijatelju othrvati i izvojevati pobjedu u ratu, pa tako i iznjedriti ime hrvatsko svome rodu i porodu. Otuda Hrvatima najvjerojatnije niče – ime, jezik i životna snaga, a od autohtonog starosjedilačkog stanovništva pak izvire – genetička slika s najbrojnijom haploskupinom Eu7, koja je u postotku veća nego u bilo kojega svjetskoga naroda te je stoga i nazvana hrvatskom.Poslije Aachenskog mira 812. hrvatske su zemlje potpale pod franačku, dakle, zapadnoeuropsku zonu interesa i u njoj su i ostale, a ta se istina i izričaj imena hrvatskog jasno nazire već i kroz povijesne zapise o knezu Trpimiru 852., o knezu Branimiru 879., o kralju Tomislavu 925. i nizu kraljeva iz vladarske dinastije Trpimirovića s najslavnijim među njima Petrom Krešimirom IV., koji je vladao od 1058. do 1074. sve do kralja Zvonimira 1100., što 1408. proizlazi i iz dokumenta ”Dalmatie, Croatiae et totius Sclauoniae regnorum bani” (B. Ručević 2020. 37.) kao i kroz svekoliko kulturno bivstvo Hrvata do danas. Pritisnuti povijesnim lažima koje promicahu mnoge sile za vremena Hrvati su svoj opstoj obranili na sve moguće načine, i to prekrasnim ča, kaj, što jezikom, kulturom i oružjem. No, što učiniti kada se takva neshvatljiva negativna sila iznjedri u vlastitom narodu? Možda najbolje poslušati riječi: ”Zaborav vlastitih korijena i vlastite povijesti na početku je svakog ljudskog otuđenja!“ (Kardinal Josip Bozanić, Homilija na Božić 25. prosinca 2009.) Genetička otkrića potvrdila su autohtonost Hrvata te i to da naša prošlost na današnjim domovinskim prostorima seže sve do paleolitika. Narod ne ostaje niti opstaje temeljem genetičkog podrijetla jer je etnogeneza političke naravi, kao što je i očuvanje rezultata etnogeneze obveza vlasti za domoljubno i državotvorno vođenje politike.
Konfucije i odnarođena vlast
Kinez Konfucije je temu odnarođene vlasti objasnio u deset načela, koja ‘Vjesnik’ bilježi još 11. ožujka 2005., i to:
- ”Prvo načelo: Kvari mladež, otuđuj je vjeri, probudi u njoj zanimanje za spolna pitanja, dopusti da postane površnom, razori njen mladenački polet.
- Drugo načelo: ”Postigni nadzor nad svim sredstvima propagande.”
- Treće načelo: ”Oduzmi narodu zanimanje za njegovu državu usmjeravanjem pozornosti na sport, seks, igre i druge niskosti.”
- Četvrto načelo: ”Razdvoji narod u neprijateljske skupine, razvuci skandale na dugo i široko.
- Peto načelo: ”Uništi povjerenje naroda u njegovo prirodno vodstvo izlažući ga nepovjerenju, pogrdama i neopravdanim prigovaranjima.”
- Šesto načelo: ”Govori neprestano o demokraciji i pravdi, vlast drži nemilosrdno i čvrsto, koliko je moguće.”
- Sedmo načelo: ”Ohrabri vladu da pretjeruje u postupcima i uništi time povjerenje u nju, diži neprestano cijene i unapređuj opće nezadovoljstvo.”
- Osmo načelo: ”Izazivaj nepotrebne štrajkove u proizvodnji prijeko potrebnoj za život.”
- Deveto načelo: ”Raspiruj nemir u javnosti te istodobno zahtijevaj popustljivost i blag postupak vlade protiv takvih nemira.”
- Deseto načelo: ”Prouzroči svim sredstvima slom svih moralnih vrlina, počevši od poštenja, umjetnosti i povjerenja u zadanu riječ.”
Kako se ono nakon obično istinitih priča na filmu kaže, pa tako i ovdje: ”Konfucijeva dva i pol tisućljeća stara načela ne odnose se na nikoga u nas, sličnost je samo slučajna?!”
Kako se ono nakon obično istinitih priča na filmu kaže, pa tako i ovdje:
”Konfucijeva dva i pol tisućljeća stara načela ne odnose se na nikoga u nas, sličnost je samo slučajna?!”
A Kinezove riječi treba ponavljati da ih ne zaboravimo!
Hrvatska raspolučenost u predizborju
Takva razdrobljenost uobličena u matematički razlomak danas je paradigma ”homo politicusa” u Hrvata na političkoj desnici raspršena u više desetaka stranaka i strančica i sve one lebde u brojniku spomenutog razlomka – dok se u nazivniku niti ne nazire program oko kojeg bi se te stranke i strančice okupile, a kamoli prijedlozi o dva ili tri stožerna centra (HDZ, MOST, POKRET ZA HRVATSKU) koji bi morali moći pronaći zajednički nazivnik kroz srodni državotvorni program te bi se tada lako mogli zbrojiti u pobjedničku snagu za sljedeće izbore. Iz takvih homo politicusa izvršimo mijenu u homo sapiense što u stvari jesmo i pred kojima su otvorena i Božja svemirska vrata kroz koja su neki već prošli.
To je jednostavno učiniti samo treba htjeti i odgovoriti si na pitanje:
”Ča barjak ne viješ, jer to je barjak pravi – crven, bijeli, plavi?”
A zastave neka se vijore i pjesme neka se ore od Dana državnosti 30.svibnja2020. preko parlamentarnih izbora 05.srpnja2020. do Dana pobjede 05.kolovoza2020. Tada ćemo vjerujem zasigurno već znati da u Hrvatskom saboru opet sjedi toliko potrebna prohrvatska većina?!
Božidar Ručević
(Objavljeno na portalima: HKV 28. svibnja 2020. i KAMENJAR 30.svibnja 2020.)
Božidar Ručević
HKV.HR
Objavljeno 07.kolovoza 2020.
HYDE PARK U HRVATSKOM SABORU
”Slobodan je Hrvat sve to teže biti,
Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta,
Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta.”
(A.G.Matoš)
U sjeveroistočnome dijelu Hyde Parka u Londonu nalazi se Speakers Corner, poznat po govorništvu slobodnih tema mnogih uvaženih govornika, ali i pučkih sveznadara, koji se izgleda, djelomice, preselio i u Hrvatski sabor. Na tome londonskom mjestu smije se govoriti o bilo kojoj temi, osim o dvije, a to su razgovori o kraljevskoj obitelji, kao i oni o rušenju britanske vlade, a u nas Hrvata može o svemu te uvjetno rečeno i o rušenju Hrvatske vlade.
Poneki uvaženi sabornici kao da samo čekaju neku nevolju koja bi narušila saborsku većinu izbornih pobjednika i dosegla zgubidanstvo novih izbora i svađe oko formiranja nove vlade, a huda su vrjemena u kojima se u zlo klupko upleli oni koji ne znaju da ne znaju s onima koji znaju da ne znaju što je neprirodno te ne može iznjedriti dobra puta ni u nas, ni u svijetu, gdje se također naziru slična stanja! (Foto: www.sabor.hr)
U tom i takvom svjetskom košmaru naša vlada stvorila je moguću prolaznu potku preživljavanja, koje će uspjeti samo ako si pružimo ruke, a to je za mnoge hrvatske sabornike nemoguća misija. Svaka debata počinje pomirljivo uz naznaku podrške, a završava riječima: ”Ne ćemo podržati vladu!” Na poziv klubovima da dođu na prethodne razgovore u vladu (da se lakše provedu debate) nakon malo komešanja stiže zajednički odbijanac složnog odgovora svekolike oporbe, i to u sinergiji komunista, orjunista te nažalost i hrvatista.
Je li u nas politika važnija od pravde i istine ?
”U šarmantnoj pozi moderni poganac,
Najmio ga stranac, da nam metne lanac.
Taj klatež, što o pravdi blebeće,
on za korist tuđu laže, kleveće.”
(A.G. Matoš)
Teško je shvatiti sabornike iz MOST-a, kojima se pružila prilika da ponovno ostvare ono što su jednom kada bili u vlasti proigrali, ali oni to ne će, nego se i dalje pridružuju blaćenju vladajućeg HDZ-a i njegova dokazano dobra rada, koji se velikom izbornom pobjedom prelijeva i u novi mandat.
Foto: www.hkv.hr
Sada ‘blistaju’ i novo-izmišljenim napadima na vrsne znanstvenike i junake globalnog epidemiološkoga doba u našem okružju, i to s razine običnih floskula i nedovoljnoga poznavanja virologije, ali zato sa snažnom dozom politikanstva, a mnogi vole i pucati u vlastiti gol! Ne shvaćajući da ih po ovim izborima možda ne bi ni bilo među sabornicima da im nije pristupio bračni par znanstvenika Raspudić, koji su dobre narodnosne značajnosti u hrvatskom društvu. (Foto: www.hkv.hr) Tim i takvim postupcima ne iznenađuje da iz HDZ-a dolazi preporuka svakome da nikada nitko ne koalira s Mostom, kojima je, po mišljenju moje malenkosti, trebala samo šaka pepela po glavi i iskrena ponuda vladajućima da bi se sve na hrvatskoj strani postavilo u red.
Nažalost, slično je i s DP-om gdje niz zbilja snažnih domovini sklonih osobnosti ne može pronaći potku suradnje s vladajućom strukturom, jer voditelj tog pokreta nikako ne shvaća da se s ne dobrim i uvredljivim floskulama ne može okupiti potrebna većina ni u predsjedničkim, ni u parlamentarnim izborima. On poput uvrijeđenog djeteta i dalje tjera isto te je za očekivati raspad ili daj-Bog preustroj toga ipak mogućeg dobra skupa?!
Suverenisti se sve više osamostaljuju, možda i do neke suradnje s HDZ-om, jer ne može se i ne smije se biti protiv stožerne hrvatske stranke, a tko je u pojedinom razdoblju njoj na čelu odlučuju birači. Je li pametno ići i protiv birača? A ti i takvi uvjetno rečeno škoroisti i dalje griješe i odmiču se od centra proslave 25. obljetnice Oluje, odlazeći u političku samoizolaciju što će im donijeti još veći pad na slijedećim izborima, kakogod simpatično izgledao naknadni poklon pred spomenom na Oluju!
Trošiti riječi na skup tri saborke je nepotrebno, jer su se od svoje pojave u tako malo vrjemena – tako puno opredijelile protiv hrvatskoga dobra i k tome sve uz dozu providne lukavosti te ne primjerene drskosti i narcisoidnosti?! Čudno da im nije pristupila i dama iz Radničke fronte (ili kako li već), koja u orjunaštvu vuče moguću poveznicu s prethodnicama, a u komunjarstvu (nema s kim) tek vuče skup u kojem sada i jest u propast, a to su ljevičari sa zelenima zvanim Možemo, iako tu konce čvrsto drži navodni budući gradonačelnik grada Zagreba, koji kad je trebao nasuprot oktogonu Cvjetni-Ilica niknuti slični na Gundulićevu ulicu to (Foto: www.hkv.hr) spriječio dugotrajnim demonstrativnim smetanjem izvođačima radova. Taj cirkus, navodno danas financira poznati bogatun, kako upravo pišu neki mediji, a kojeg prate i glasi da je jugoslavski opredijeljen – što se nigdje ne demantira?!
SDP pak vozi u nepovrat svoga značajnijeg postojanja, jer isto govore i kada jesu i kada nisu na vlasti! Bivši ministar u njihovoj vladi u lijepom plavom odijelu sve svoje debate započinje kao da će o vladi reći neku dobru riječ za stvarno velike uspjehe učinjene u proteklom mandatu, što za čas preokrene u omalovažavanje svega do prave nepristojnosti, a ponekad u svojoj priči zanemaruje i istinu.
Srbima pružena prilika već jednom 1995., što će izgleda prema grdim beogradskim glasinama međudržavno biti odbijena i sada, kao što bješe tada! Velik uspjeh će u tome biti, ako bar Prečani (kako Srbi Srbe u Hrvatskoj nazivali) konačno prihvate državu Hrvatsku svojom domovinom, a poštuju svoju narodnost, čemu se naziru šanse, i to temeljem mnogih, koji to već uradili. Zdravi bili, pa vidjeli?
Hrvatska Hrvatom (August Harambašić)
”Pjesnik nam i dalje poručuje
Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!”
(A.G.Matoš)
Da se ipak nešto nova i dobra događa pokazuju svi govori iz naše vlasti uključujući i pohvalnu državotvornu mijenu vrhovnika naših oružanih snaga. Ovo osobno razmišljanje nudim čitateljima na procjenu i djelovanje s krilaticom iz znakovite slovenske i/ili zagorske popijevke ”Imajmo se radi, radi, radi. . .” – Hrvati!
Božidar Ručević
Objavljeno 07.kolovoza 2020. na HKV-u uz 445 komentara.
Božidar Ručević
CRESCENDO PROTUHRVATSKE GRAJE
Moto:
”Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži.”
Ivan Sergejevič Turgenjev (1818.-1883.)
Graja sinova razmetnih
Istine govore da nama od Srba i jugofila unatrag sto godina i danas pretežito stižu laži, mržnje i zločini čije amplitude sinusoidno prikazane i asocijativno promišljane kažu da je amplituda u crvenom kao mogući pokazatelj dobrote danomice sve uža, a ona u plavom kao mogući prikaz zlodjela svakim danom sve šira. Dakle, ima i dobrote i zlodjela, ali trend nije dobar i to zabrinjava, jer su zle površine unutar plave sinusoide svakim danom sve veće i veće, ali se na sreću približuju svome vrhuncu iza kojega slijedi pad u pravocrtni bezdan. Istovremeno se naša Hrvatska prema admiralu Davoru Domazetu Loši upravo sada nezaustavljivo smještava u gospodarski i ini svekoliko povoljni srednjoeuropski jadransko-baltički te i crnomorski geostrateški krug. Tome u prilog ide i gradnja plinskog terminala na toku Krku.
A.G.Matoš (1873.-1914.) potvrđuje uvodnu zbilju rečenicom – ”Lažu Srbi kao da im je laž od Boga dana”. Srbijanski akademik Dobrica Ćosić (1921.-2014.) o lažima hvalisavo govori – ”Ratove smo obično gubili, a onda lažima dobivali više nego da smo u njima pobijedili” te dalje – ”Laž je srpski državni interes i temelj srpskog identiteta. . .”
To sve Honore de Balzac (1799.-1850.) davno prije njih objašnjava – ”Kad bismo znali strahote laži, prognali bismo je ognjem prije nego sve druge zločine!” A kako jasno vidimo laž je potka srpske politike! Nama to i ne bi trebalo biti važno da se od izričaja Vuka S. Karadžića (1787.-1864.) ”Svi i svuda Srbi” te srbobranske izjave Nikole Stojanovića (1880.-1964.) ”Do istrage vaše ili naše” – skoro sve ne prelama preko hrvatskih leđa, a osobito nakon svetosavskog preuređenja Srpske pravoslavne crkve na episkopije kada ta crkva dobiva autokefalnost ukazom prijestolonasljednika Aleksandra od 17. lipnja 1920., pa tako i organiziranost kroz stvorene crkvene oblasti koje od tada do danas njihovi episkopi guraju u neku srbijansku nad-državotvornost te i kada netočnostima počinju zanemarivati istine o postojanju Republike Hrvatske i država drugih naroda na prostorima propalih obiju Jugoslavija!
Sve postaje jasnije kada i predsjednica Helsinškog odbora Srbije gđa Sonja Biserko, među inim, u ”Vijencu” Matice hrvatske 29. srpnja 2015. kaže – ”Cela srpska historija jedna je velika laž!”. A mi time moramo se baviti upravo i zbog misli Ivana Sergejeviča Turgenjeva (1818.-1883.) – ”Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži”.Često se hrvatskim novcem uređuju negda od pravoslavnih Vlaha oteti te posrbljeni crkveni prostori ili pak neki iskamčeni od ovih ili onih hrvatskih vlasti, a također i zbog ovih ili onih društvenih ili političkih razloga?! To je arhitektonski vidljivo, na primjer, u dijelu manastira Krka po tornju i pripadajućoj zgradi oko kojih je ranije bio franjevački samostan.
Najnovije se zbiva u Pakracu, gdje se obnavlja velebna episkopija ne spominjući da se je u pred-osmanlijskom dobu to područje zvalo Svetačje s hrvatskim stanovništvom o kojem puno piše akademik Mirko Marković (1929.-2009.), a u osmanlijskom vremenu pak Mala Vlaška te nakon propasti nedavnih projekata takozvanih SAO Krajina taj kraj je ponovno u hrvatskom županijskom ustroju s hrvatskom većinom, za vazda.
Sinovi i kćeri – djeca razmetna pretežito jugosrbofilskih očeva upravo dižu nesmiljenu graju po Hrvatskoj uvidjevši da su izgubili mogućnost za nastavak lagodnog života na koji su navikli od rođenja, a mnogi od njih osobito ga dobro učvrstili u prethodnom mandatu ”kukuriku” vlasti. Zato su nekidan u hrvatskoj sabornici i shvatljivi neprimjereni bjesovi u govorima iz usta g. Nenada Stazića uz stalno vrijeđanje Domoljubne koalicije i Mosta u raspravi o smjeni g. Radmana te sveznadarske i agresivne riječi g. Gorana Beusa Richenbergha koje bi trebalo istovremeno iščitavati s argumentiranim nastupima g. Jasena Mesića i gđe Ljubice Ambrušec iz vladajućeg saveza da bi svakom čitatelju i slušatelju bilo jasno o čemu se tu radi. Nameću se pitanja čega se to bivša vlast boji, kao i zašto se mrgodi g. Josipović u društvu gospode Stazića i Radmana?!
Dužnosnici bivšeg komunističkog sustava i njihovi sinovi razmetni još i danas drže na ovaj ili onaj način mnoge važne i bitne službe u Republici Hrvatskoj te uvjetno rečeno zapravo oni su ti koji ‘lustriraju’ domoljubnu većinu, i to gdjegod mogu i stignu kao i sve one koji ne misle kao oni. Sada bijesne i vrište jer naziru da im s novom vlasti takve privilegije nestaju, te optužuju na najprljaviji način svoju domovinu i pobjedničku vladu za fašizam i slično, a g. Milanović postavši djelomice svjestan svojih gluparija i danas se pere za takvu nizanku bedastoća, i to sve od one prve – ”Hrvatska je slučajna zemlja” kojom je na početku svoga mandata uvjeravao kancelarku Merkel, a ona mu pokazala da pozna hrvatsku povijest bolje od njega! Dobro je da su svoje od-kukurikali, a što i danas, uz ispriku, još uvijek neki zločesto laju ne smeta, jer uvjereni smo da karavane dobra uspješno prolaze!
Pred “ušicom igle”
U toj i takvoj situaciji su puku hrvatskom sve manje razumljiva neka ponašanja i nadmudrivanja, i to u javnoj komunikaciji i vlade i njenih stranaka, a uključujući i najvažnijeg u izvršnoj vlasti g. Tihomira Oreškovića. Neke zapravo jednostavne stvari dovode se u područje apsurdnosti prebacivanjem potrebnog za neki slijedeći tjedan?! Uspravite se gospodo i radite, jer u puku hrvatskom još uvijek imate podršku, a ozbiljnog posla imate puno! Unatoč što se njedri sumnja (na primjer kroz nedavne riječi i ponašanje ministra g. Vlaha Orepića) još uvijek se misli da u cjelini radite dobro! A rađa se i nova poteškoća u svemu, jer evo Austrija upravo objavila da više ne prima migrante!
Otac našeg novog hrvatskog doba predsjednik Franjo Tuđman je u skoro nemogućoj svjetskoj i domaćoj situaciji uspio kroz ‘ušicu igle’ stvoriti slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku, no i Vi dame i gospodo, prvenstveno gospođa Kolinda Grabar Kitarović, gospoda Tihomir Orešković, Tomislav Karamarko i Božo Petrov te Vaši suradnici u vladi i saboru opet danas također ste pred ‘ušicom igle’ kroz koju morate Hrvatsku konačno smjestiti u prirodnu okolinu srednjoeuroplja ne zanemarujući moguće dobre odnose sa svima koji to žele.
Stoga očekujemo da nakon zlog krešenda u naslovu ovoga štiva i pojava u društvu dođe do postupnog pojačavanja dobra po Hrvatsku, jer crescendo i jest pozitivna glazbena figura.
Božidar Ručević
Objavljeno 08.ožujka 2016. Na HKV-u (Hrvatskom kulturnom vijeću).
Božidar Ručević
OD TAME DO SUNCA U 2014.
Sloga kao preduvjet uspjeha
August Šenoa, (1838.–1881.) na položaju gradskog senatora je prije točno 133 godine, 31. prosinca 1880., napisao štivo za koje je zgoda usporediti ga s tek proteklom 2013. u nas!
Foto – August Šenoa arhiva Novi list
CITAT: “Svršeni su računi ove godine. Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo nikakove, zla i premnogo. Ne samo ljudi, ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput ta gore ne može biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tom biednom narodu ikada pomoći – upitah se često za ovih zadnjih dana godine? Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter, dan danas su kod nas gotovo suvišna pojava”.
Je li u nas danas drugačije, nije? U svojoj pjesmi Živila Hrvatska velikan daje za svoje vrijeme rješenje stihom: Nek se slože grla bratska, Živila Hrvatska! Što učiniti danas – isto!
Hrvatsku domoljubnu pjesmu Živila Hrvatska napisao je August Šenoa, uglazbio Ivan Zajc.
Glasna, jasna od pameti,
Preko gora, preko dola,
Hrvatska nam pjesma leti,
Sve do našeg sinjeg mora,
Čas je meka, čas ko grom,
Vječna jeka za naš dom.
Hajde poj, hajde poj,
Brate moj, brate moj.
Nek se slože grla bratska,
Živila, živila, živila Hrvatska!
Dakle, sve stranke i strančice demokršćanskopučkog promišljanja i domoljubnog svjetonazora moraju se udružiti u jedan pobjednički izborni stožer, na primjer abecednim redom: Ante Gotovina, Ladislav Iličić, Gordan Jandroković, Kolinda Grabar-Kitarović, Tomislav Karamarko, Marko Lukić, Željka Markić, Luka Mišetić, Ante Nazor, Josip Pečarić, Drago Prgomet, Nino Raspudić, Željko Reiner, Višnja Starešina te mnogi drugi, jer zasigurno samo u HDZ-u ima još desetak dobrih političara i stručnjaka, a tu su i druge stranke te braniteljske i generalske udruge te neki nezavisni. Ne treba napadati predložene ljude, nego treba nadopuniti listu osobama pogodnima po znanju i struci s dobrim sposobnostima za izradu prihvatljive državne razvojne platforme u svim područjima života, rada i suradnje te istovremeno upućenih u orbanovsku vještinu i brzinu vraćanja: moralnih, gospodarskih, kulturnih, pravnih, vjerskih i društvenih vrijednosti dobrodošlih svim stanovnicima Republike Hrvatske. Svi, i oni prošireno predloženi, moraju zatomiti osobne taštine i početi odmah raditi na pobjedničkom programu za predstojeću izbornu nizanku! Svima mir, svima dobro!
Nacionalne manjine u Hrvatskoj imaju više prava nego u bilokojoj zemlji na svijetu! Stoga nije razumljivo da se, osobito, jedna od njih u nas sa svojim vođom toliko osilila da već i u sabornici neke vrste ultimativno lupa šakom po stolu, a izvrsnom mimikom bijesa ili plača prijeti ili potražuje razne nestvarnosti, i to bez traga i želje uspoređivanja što se zbilo ili zbiva sa srpske strane, iako se u mnogim medijima može pročitati da je tome vođi najdraža zanimacija etnobiznis, a nešto tako mu je začudo nedavno javno spočitnuo čak i sam vrhovnik naše države. Ovih dana se koristi i ‘Hristos se rodi’ za neke vrste vrijeđanja i pretnji, prema svemu sudeći, većinskog naroda, dok istovremeno na tv-u gledamo uz policijsku zaštitu kako u kameru izlijeću tri prsta u Borovu i nikom ništa?! Što bi bilo da je obratno? Sjetimo se nogometaša Šimunića ili pretučenog branitelja u Vukovaru. Prestrašno!
Srećom nasuprot tome i u njih ima glasova razuma od stara doba te je za podržati riječi humanista, liječnika i književnika Zmaja Jove Jovanovića, (1833. – 1904.), koji je (nakon službovanja par godina u Zagrebu) u jednoj od svojih pjesama pozvao svoj narod neka se ugledaju na Hrvate. Zanimljivo je da ovih stihova u srbskim udžbenicima nigdje nema?!
Spomenik Zmaju Jovi u Novom Sadu
Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najtežih dani
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
A kuda će Srbin – zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni nade?
Ti stihovi bili su izrecitirani valjda jedini put pri prvoj posjeti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana gradu Vukovaru 8. lipnja 1997., koji je tada bio tek reintegriran u hrvatski ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Zašto se ti i takvi stihovi ne promiču, nego afere koje, čini se, postoje samo zato da zamagljuju stanje u Hrvatskoj?
Što znači ova slika te upozoravajući prst i pogled četničkog vojvode i predsjednika Srbije Tome Nikolića zvanog Grobar prilikom službene posjete Zagrebu 2014.? Jesu li to slugani pred gospodarom?
|
Umjesto u katarzu – više od stoljeća Raščani izazivaju nemire na balkanskim prostorima, kao i ovu nizanku ratova od 1991., uz najveće zločine i ekspanzionizam. Oni i dalje sasvim neshvatljivo rade na aktivnostima proširenja na tuđe teritorije i krađi kulturne baštine, kao i na nevraćanju opljačkane imovine, niti ne pomišljaju na plaćanje ratne odštete, a diplomatskim i svim mogućim putovima opanjkavaju nas gdje stignu, dok njihov predsjednik nedavno u Zagrebu bez ”po muke” reče: Nismo nikada ometali put Hrvatske u bilo čemu, stoga s njima treba u svemu priječi na bilateralnost, pa kako oni nama, tako mi njima, jer samo tako će zavladati mir na ovim prostorima.
|
Je li to naša vlast želi ili i za to mora pitati, kako sami kažu, strateškog partnera, u Londonu, iako nikomu nije jasno u čemu se sastoji to strateško partnerstvo javno objavljeno pred izrazito mrgodnim licem engleske kraljice? (To je doba kada su u nas predsjednici bili Josipović i Milanović.)
Vratimo se mi Americi, Njemačkoj, Francuskoj i naravno svemu srednjoeuropskom, od Jadrana do Baltika – da bi nam odmah bilo dobro!
I u naše selo žandari dolazili
I ljude odvodili
Rad imena ‘rvatskog
I našeg prkosa
Šokačkog,
I kotarski predstojnici
Austrijski,
I sreski načelnici
Srpski,
I niki
Poslanici
A selo je šutilo.
Podrugljivo se smijalo
Na glasačke kutije
Gledalo
I pljuvalo.
Odoše!
I Aleksandra Jugoslavija
A ostali su
I svist,
I narod
‘rvatski
Slavonski,
Šokački.
(Vanja Radauš, Vinkovci: Objavila Privlačica 2007.: 378.)
Sve je moguće uz stih Augusta Šenoe: ‘Nek se slože grla bratska!’
I nestade tama, i evo sunca! Poslušajmo, podržimo, učinimo!
Božidar Ručević
Objavljeno 07.siječnja 2014. na HKV-u (Hrvatskom kulturnom vijeću).
* Poslije šokačke zabave 1975. u Koncertnoj dvorani Lisinski službeno je rečeno da se u svom ateljeu akademik Vanja Radauš ubio iz lovačke puške, iako znalci i tada i sada vele da je ubijen od UDBE po nalogu Beograda.
Autor ovoga štiva bio sa suprugom na toj fešti u razdraganoj atmosferi – tračku hrvatskog svjetla u tmurnom dobu olovnih vremena propalih Jugoslavija.
(Poštovani čitatelju imajte na umu da je ovaj tekst napisan početkom 2014 godine temeljem dobrih vrela i osobnih doživljaja.)
Božidar Ručević
OD POVIJESNE BAŠTINE DO REFORME ŠKOLSTVA U NAS
Na medijskom tržištu kolumni i komentara iznjedrilo se sveznanje o svemu i svačemu te je i ovaj autor toj i takvoj spoznaji ponudio crticu: ”Od rodoslovne baštine Vidakovića do reforme školstva u nas” koju i danas smatra osobito važnom. Zbog obiteljske tradicije zasigurno o tome može puno toga reći, jer su mu kroz više od dva stoljeća unazad u skoro svim prezimenima, koja su se rodoslovno iznjedrila s majčine strane, predci bili prosvjetari!
Jučer
Na slici u Slavonskom Brodu 1927. stoje od lijeva na desno kćeri : Julijana (Ljubica) Ručević (1912.-1993.) i Slavica Jerković (1914.-2009.) rođene Vidaković, a sjede roditelji : Milislava Vidaković r. Vincetić (1890.-1975.) i Božidar Vidaković (1888.-1970.). Kroz život svi bili su učitelji s karijerom od Slavonskoga Broda i njegova okružja do Zagreba, kao i mnogi njihovi predci.
Sama tvorba prezimena Vidaković ide od svetačkog imena VID, pa VIDAK i konačno VIDAKOVIĆ, a prema akademiku Petru Šimunoviću prvi put se nahode u XIII. stoljeću u selu Kotlenice kod Dugopolja u Zamosorju. Prezime se obzirom na upisane godine i područja zaustavljanja u logičnom selidbenom nizu bilježi do danas u Dalmaciji, Lici, Slavoniji, Baranji i Bačkoj, i to u najvećoj brojnosti. No, postoji i njihova grana kroz Bosnu te Crnu Goru i šire, i to u nešto manjoj brojnosti, a na koje tu nailazimo ne samo u katoličkoj vjeroispovijesti. Za rod Vidakovića koji se ovdje navodi u dugim putima Hrvatskom zapisana je točka dužeg zadržavanja u okružju gradova Novi i Zrin zbog obrane kojih je u ratovima s Osmanlijama njihov hrabri zapovjednik Mihovil Vidaković po kralju Leopoldu 1694. bio nagrađen plemstvom.
A što je 11. studenoga iste 1694. godine potvrđeno u Hrvatskom saboru i imalo nasljednu vrijednost. S njim ili tek po njegovim željama Vidakovići u poraću kreću s karlovačkog i zagrebačkog područja panonskom rutom prema istoku te u danas pribrodskom ubavom selu Zadubravlju grade svoje kuće u blizini jednoga do danas nestaloga mlina na potoku Brezni, i to oko 1700-te. Već u tom stoljeću popisani su u župi Vrhovine kao glavari obitelji : Martin, Matija, Stipo i Đuro, prezimena Vidaković.
Ovom crticom potvrđuje se životno stanje jedne obitelji od njihovih slijednika u široj sredini prošloga stoljeća, i to kroz lik Božidara Vidakovića i moguću potku tadašnje učiteljske naobrazbe, domoljublja i ponosa. U svom okružju osim učiteljstva on je bio, uvjetno rečeno, i : babica, liječnik, veterinar, agronom, šumar i graditelj te svirač na harmoniju u crkvi i pučki tribun. Nakon njegovih predavanja selo je nabavljalo ‘trijere’ za selekciju žitnoga sjemena i što sve ne? Na prisile da se mora glasovati za Jeftića, a ne Mačeka objašnjavao je da je za selo bitna stranka Hrvatska seljačka stranka i po izborima odmah biva po kazni premješten na Sandžak (dijeleći sudbinu mnogih hrvatskih prosvjetara) te je tek dolaskom Banovine Hrvatske vraćen u rodni hrvatski kraj. U domovini, Europi i svijetu u okvirima ondašnjih znanja i mogućih komunikacija nije mu promakla niti jedna bitna važnost koju ne bi utuvio u mlade glave svojih odgovornosti, i to u pretrpanim razredima. Ti i takvi bili su tadašnji učitelji, koji su i u teškim vremenima svoj položaj i ponos održavali na poštivanoj razini. Unatoč svemu bio je 1945. po beogradskim nalozima predviđen za ubojstvo te pozvan na noćni sastanak jedne mrkle noći kad je uz ugašena svjetla petrolejke trebao biti izboden od petorice seoskoga ološa. Jednom od njih proradila je savjest, pa ga izgurao na put u mrak. Događaj se srećom više nije ponovio. Ne zaboravilo se, ali usporedilo se!
Danas
U neviđenoj učiteljskoj bahatosti čak i kad su štrajkom postigli više nego što su prvotno tražili, produžavali su obustave rada, a učenici im često ne znaju ni što su, ni gdje su u nas Ploče iz Tanaisa, iako su blizu školi u okružju njihova zavičaja, te koga briga što nam palo osam tisuća pet sto maturanata na prvom velikom ispitu u životu i što sve ne? Dok pri tome neki ”vrli” mediji, ti ”svjedoci” istine i neustrašivi ”borci” za pravdu gotovo da su izgubili svaki smisao svoga postojanja i pretvaraju se u kupleraj najnižih strasti i primitivizma, a svoju manipulacijsku ulogu često odrađuju za moralno upitnu vlasničku skupinu koja ih hrani i napaja mržnjom, destrukcijom i Judinim škudama, i to svejedno bili oni od takozvane lijeve ili desne provenijencije.
Dvorac Đalski na južnom ulazu u Zabok i ploče iz Tanaisa.
(Foto: Ljubomir Škrinjar 2007. HKV)
Zbog prosvjetarskog kruga u kojem sam odrastao mogao bih biti usmjeritelj za predloženu reformu školstva, te reći da ona u svemu tome malo dobrom doprinosi. Nije šuvarizam, nego jokićizam te divjakizam pri čemu se krije ne dobar utjecaj na istinitost pogotovo onu narodnosnu hrvatsku?! Nije šija, nego vrat!
Da je tome tako potvrđuju mi razgovori s bliskom osobom koja studentskom razmjenom upravo studira u Finskoj. Naravno, ovo mišljenje je ipak ograničeno mojim donekle ograničenim znanjem za globalna zaključivanja u toj temi, ali da se otvaraju mnoga zanimljiva pitanja, otvaraju se.
Dakle ta toliko u školstvu spominjana Finska znakovito potvrđuje što znači imati reformirano obrazovanje za koje mnogi tvrde da je najbolje u Europi. Nije to mijenjanje ‘‘od pisalice i pločice preko teke i olovke do tableta i računala”, kao otprilike naš divjakizam , nego je to stalan utjecaj na više desetljetno postavljeni okvir s programskim nišama koje se strukturno u svojoj shemi ne mijenjaju, ali se oplemenjuju novim znanjima i ne zovu se ono što znači reformirano školstvo, jer to u njih postoji već četrdeset i takvo će u njih ostati i slijedećih četrdeset godina.
Na lijevoj i desnoj strani glavnog trga u Helsinkiju su dvije arhitektonski jednake stare palače, i to finske vlade i sveučilišta, što simbolički pokazuje isto vrjednovanje vlasti i znanosti!
(Foto iz obiteljske arhive autora.)
Sutra možda i u nas
Dok je sam preustroj školstva riješen na zapravo lucidan način preko sustava ”radionica/zavoda/instituta/laboratorija” raspršenih Finskom zemljom i jezerima posebno financiranim, i to ne pretežito od države, koji omogućuju da svaka školska razina (pučka-gimnazijska-sveučilišna te obrtna-stručna ili bilo koja) njihovim korištenjem i mentorstvom izbacuje većinski spremne ljude za život i rad ili nastavak školovanja. I tek to je prava reforma školstva, prava obrazovna saga i prava znanstvena oluja sa sjevera Europe, gdje se sve više u toj temi po dobru spominje i Litva!
Možda poslije gospođe ministrice Divjak i u nas netko krene u pravu reformu školstva, među inim – eto i primjerom iz Finske.
Glavni trg u Helsinkiju u prosincu 2019. s pogledom na katedralu Finske protestantske crkve.
(Foto iz obiteljske arhive autora.)
U nas pravo na štrajk – da, pravo na školovanje – da, ali pravo na cirkus – ne! U vijestima po prestanku štrajka sindikalisti tvrde da će s nadoknadama obuke sve biti u redu? Brinem za našu djecu i mladež što rastu u grubom i bezobzirnom svijetu kojim zagospodariše čudni sujetni ljudi vjerojatno ne doživljenih života ili lijeni koji svoje licemjerje i bezobzirnost proglašavaju vrijednostima moderne civilizacije i sve drugo zatiru! A zapravo truju ovaj čarobni Božji svijet!
O ovome štivu rado ću primiti pohvalne riječi, no, još radije one prkosne, koje zaoštravaju mišljenja i potiču različitosti te debati daju nužan čar, jer i sâm sam među onima ‘koji znaju da ne znaju’!
www.rodoslovlje.hr
Božidar Ručević
26.prosinca2019.
Gdje nema rodoslovlja nema ni ljudi, ono je srž vjere i života. (Božidar Ručević – 2017.)
”Što pređi ti namriješe zasluži da zaista tvoje i bude!” (Johann Wolfgang von Goethe, 1749.-1832.)
”Učinimo stvari što jednostavnijim, ali ne jednostavnijim od toga!” (Albert Einstein, 1879.-1955.)
”Problem sa činjenicama je samo u tome što ih ima previše!” (Samuel McChord Crotherds, 1857.-1927.)
”Zaborav vlastitih korijena i vlastite povijesti na početku je svakog ljudskog otuđenja!” (Kardinal Josip Bozanić, Homilija na Božić 25. prosinca 2009.)
”Ne zanemarite molitve Duhu Svetomu istoga nam trojednoga Boga!” (U prvim danima svoga pontifikata izreče papa Franjo – 2013.)
”Mislim dakle postojim!” (Rene Descartes, 1596.-1650.)
”Kada ne možeš promijeniti smjer vjetra – podesi svoja jedra” u mirnu valu! Citira i veli: Božidar Ručević (Nepoznati autor 2013. ili Jimmy Dean oko 1960.)
Ovo web sjedište je još u radu i sadržajno se mijenja skoro svakodnevno!