Ručević korjenike

Ru evi korjenike

Uvodne riječi

Misli vodilje za pokretanje ovog web-sjedišta su drevna vrela naroda hrvatskoga i roda ručevskoga ''...poput vjerodostojnih spomenika materijalne i duhovne kulture puka koji ih je stvorio i koji ih čuva kao izraze  neprekinuta  pamćenja...'' (Akademik Petar Šimunović, 2006.)

Iz magla davnih utemeljena je korjenika roda Ručevića s dvije srčike: mikanovačkom i budrovačkom.

Sretna je okolnost, u rodoslovnom i narodnosnom smislu, da su preko dva stoljeća školovani ljudi obitelji Ručević podrijetlom iz Starih Mikanovaca, već od Jakoba Ručevića (1771.-1812.) župnika u Vrbici, skupljali vrela svoga roda i naroda, a osobito dobre podatke prikupili su general i liječnik dr. sc. Stjepan Ručević (1850.-1919.) i sinovac mu pravnik Marijan Ručević (1871.-1950.), Vijećnik Stola sedmorice (septemvir) i Zmaj Mikanovački u Družbi ''Braća hrvatskoga zmaja'' te njegov sinovac arhitekt i slikar Velimir Ručević (1921.-2001.). Njihov rad, uz mnoge druge iz toga staroga roda, nastavio je i konačno osmislio Velimirov sinovac Božidar Ručević diplomirani inženjer i publicist iz Zagreba.



Natuknice o petorici rodoslovnih znalaca kroz stoljeća obitelji Ručević



Ru evi korjenike

O prvom i najstarijem rodoslovnom ručevskom zapisivaču Jakobu Ručeviću (1771.-1812.), svećeniku i župniku u Vrbici rođenom i pokopanom u Starim Mikanovcima, postoji ovdje tek slika drevnog nadgrobnog spomenika na mikanovačkom groblju Sv. Nikole na kojem se nahodi nerazjašnjena pojava, i to da na mjestu gdje se obično nalazi križ uklesana je ruža?! 

Tek desetak godina poslije njegove smrti naziru se početci fotografije te je njegovom istragom i trudom zabilježeni crtež i opis grba do danas ostao značajni relikt iz prošlosti roda Ruch/Ručevački/Ručević te svojevrsna dokaznica o njihovom mogućem plemenitom iskonu. To potvrđuju i neka druga vrela, jer na primjer ne može se biti sudac Plemićkog suda u Vukovu, kao što se 1525. navodi za Tomu Ručevačkog s Jošave, a da niste bili plemić.

Jakobov zapis o grbu: ''...grb kao zeleno obojani izrazito trokutasti štit sa srebrnom šesterokrakom zvijezdom i srebrnom trakom s u pozadini izvirujućim mačem i upisom - comes de Ruch i anni 1223. ...''



Najstariji sačuvani grob Ručevića u Starim Mikanovcima.
Najstariji sačuvani grob Ručevića u Starim Mikanovcima.


Na grobu na latinskom jeziku piše: ''Jacobus Rucsevich presbiter diacesis diakovariensis obiit  12. februari 1812. aetatis anno 41.''

 

Prikazan je i slijedeći najstariji grob roda Ručevića na groblju Sv. Nikole s imenom: Jelica Rucsevich, prema kazivačima - učiteljica, koja je umrla 1829. u starosti od 53 godine, gdje je brojka 5 jedva čitljiva.



Jelica Ručević
Jelica Ručević


Ru evi korjenike

Danas su obje ove nadgrobne ploče ugrađene u staru ručevsku grobnicu u kojoj su pokopani liječnik i general Stjepan Ručević (1850. - 1919.) te šestorica njegove braće: Martin (1839. - 1905.), Luka (1843. - 1929.), Božo (1847. - 1873.), Bartol (1850. - 1926.), Marijan (1853. - 1859.) i Antun (1855 - ?)

 

Vedran i baka Ljubica (Julijana Ručević r. Vidaković) u ljeto 1981. pokraj drevne Ručević grobnice u Starim Mikanovcima.



Ru evi korjenike

Dr. sc. Stjepan Ručević, general i liječnik (1850. - 1919.)

Rođen je i pokopan u Starim Mikanovcima, a umro je na Sušaku.*

Nakon pučke škole u Mikanovcim i gimnazije u Požegi studij medicine i vojnu akademiju završava u Beču. Poslije studija nekoliko godina radi kao liječnik u trupi, a nakon specijalizacije (psihijatrija, umobolnost) i u vojnim bolnicama u Zagrebu i Beču. Početkom XX. stoljeća dobiva položaj K. u. K. Generalstabsartz te desetak godina radi u timu dvorskih liječnika cara i kralja Franje Josipa, i to bez obzira gdje bio raspoređen službom. U tom razdoblju po nalogu dvoru 1910. liječi i izliječi teško bolesnog sultana Mehmeda V. te biva odlikovan visokim turskim odlikovanjem Velikom zvijezdom, a i inače je bio nositelj najviših austrougarskih carskih odličja.

Puno knjiga poklanja školi i čitaonici u Starim Mikanovcima, a školi kupuje i daruje harmonij. Zarana, ubrzo nakon vjenčanja, mu umire supruga austrijska plemkinja. Nisu imali potomaka.

Prvi svjetski rat zatiče ga na vojno-medicinskoj dužnosti u Rijeci i Zadru te zakratko i u nekim mjestima bliže fronti. Umirovljen je 1915. s navršenih 65 godina života i zbog zdravstvenih razloga. Kao umirovljenik živi na Sušaku, a često boravi i u rodnim Starim Mikanovcima. Poslije smrti prevežen je sa Sušaka i pokopan u središtu mikanovačkog groblja ispod povelika spomenika uklopljena u manju grobnicu, koju je za života dovršio.

Tijekom svog radnog vijeka puno je pomagao školovanje mlađih rođaka i povremeno pregledima i lijekovima brinuo o zdravlju svojih suseljana. Iza sebe je ostavio bogatu knjižnicu kožom uvezenih i zlatom otisnutih naslova tadašnjih medicinskih znanja, koja je još u vrijeme II. svjetskog rata bila uredno složena na policama na tavanu u kutu uređenom poput male radne sobe.

U Ćanića kući i po selu prepričavala se zgoda kako je svaka reduša poslije ručka znala da je dida Stipi ugodila pripremljenim jelom kad bi ispod otarka kod raspremanja sinije pronašla dukat. Dida Stipa uvijek je to kriomice promatrao, jer je imao običaj nakon jela pola sata stajati stisnuta trbuha kao u vojničkom stavu pozor.

Jednom drugom zgodom dida Stipa napravio je ženama u kuhinji pravu strku tražeći da mu donesu vanilije. Ne znajući što on traži reduše se odluče za bili luk/češnjak, a on će: 'Bođana mu, vidi, vidi šokačke vanilije!' Kao baštovan vodio je brigu o svojim gredicama cvijeća i ljekovitog bilja, a iz Beča je ishodio i analizu o ljekovitosti vode iz bunara u voćnjaku bliže lesi kod lenije, koji je već dugi niz godina nemarom zanemaren i djelomice urušen!

Kad bi mu možda jednom u Mikanovcima željeli imenom obilježiti neku ulicu, onda bi najprimjerenija bila lenija koja od groblja do Vrbičkog sokaka presijeca sjeverne završetke šušnjaračkih numera i kojom je u smirajima dana volio šetati, i/ili barem spomen ploča na rodnoj kući.

Slijede crtice o generalu dr. Stjepanu Ručeviću prema dr. sc. Ivici Vučaku.
 

Na mjesečnoj skupštini Zbora Liječnika održanoj 29. kolovoza 1892. dr. S. Ručević, stožerni liječnik govorio je o temi pod naslovom “Umobolestan ili ne? Ubrojiv ili ne?” (Vjerojatno prema svojoj disertaciji iz psihijatrije?) Liječnički vjesnik 1892;14/9/:162.

S. Ručević s prinosom 3 for za srebrni lovor-vijenac kojeg je Zbor liječnika poklonio 25. lipnja 1893. za spomenik Gunduliću u Dubrovniku. LV 1893;15/11/:180-181.

Prema stanju 31.12.1905. bio je dr. S. Ručević c. i kr. generalni stožerni liječnik u miru u Sušaku.
Dr. Stjepan Ručević, Sušak doprinio K 20 Rakovčevoj zakladi u pripomoćnoj blagajni Sbora liječnika do 11. svibnja 1906. u prigodi smrti dr. L. Rakovca, predsjednika Zbora (LV 1906;28/5/:207).
Dr. S. Ručević, Sušak platio 4.01.1908 članarinu ZL K 10 (LV 1908;30/4-Prilog/:1).
Prinosi sjajnog plesa Hrvatskog Sokola Sušak-Rieka održanog 14.02.1912. K 20 dr Stjepan Ručević Sušak. RNL /50/:2-1, sri 28.02.1912.
Doprinosi za gradnju Doma Hrvatskog Sokola na Sušaku - prigodom velikog sokolskog plesa na Sušaku 3. 2. 1913. K 20 general i stožerni liječnik dr Stjepan Ručević. RNL 1913;7/39/:pet 14.02.1913.

 

* Na mjesečnoj skupštini ZL (Zbor liječnika) u Zadru, 25. travnja 1919. javljeno o smrti dr. Stjepana Ručevića generala i stožernoga liječnika u miru na Sušaku. LV (Liječnički vjesnik) 41/5/:224, 1919.



Ru evi korjenike

Dipl. pravnik Marijan Ručević, sudac Stola sedmorice, septemvir i član Braće hrvatskog zmaja, kao Zmaj mikanovački (1871.-1951.)

Začlanjen u Družbu braće hrvatskog zmaja 21. studenog 1927., a od časti u družbi obnaša dužnost Meštra od zabava. Od 1895. je član Pravničkog društva te Šokadije Zagreb, Činovničke udruge i Udruge javnih namještenika.

Otac četvero djece: Marijan, dipl. inž. građ., Radovan, zaposlen i student, te Vilina kod kuće i Mira, dipl. inž. kemije.

Pučku školu položio u Starim Mikanovcima, a 8 razreda gimnazije i maturu 1889. u Vinkovcima, Studij prava I. semestar završio u Gracu, a dalje u Zagrebu gdje je absolvirao i diplomirao 1895. te iste godine sudjelovao u spaljivanuj mađarske zastave na Jelačićevom trgu.

U siječnju 1896. imenovan je sudskim vježbenikom u Zagrebu i Požegi, a nakon položenog sudskog ispita kao sudski pristav II. razreda službuje na sudovima u D. Stubici 2 g. te 4 godine u Zlataru i 2 u Pregradi, pa kao sudski pristav I. razreda dolazi u Veliku Goricu. Tu se je 1904. vjenčao za Vlastu pl. Peičić kćerku vijećnika Banskog stola u Zagrebu Ignaca pl. Peičić i Julke r. Amruš. 1906. je premješten kao upravitelj suda u Dugo Selo, gdje ga zatiče rat u koji odlazi kao dobrovoljac u 28. pješačku regimentu. Radi bolesti 1916. napušta vojsku i biva na vlastiti zahtjev imenovan k sudskom stolu u Požegi iz koje 1924. odlazi u Zagreb radi školovanja djece na Sveučilištu te radi na kr. sudbenom stolu s kojeg odlazi 1927. kao viječnik, a od 1932. je sudac Stola sedmorice (septemvir)  sve do umirovljenja 1934. nakon 39 godina službe.

Prijateljuje s Dragutinom Domjanićem, a mirovinu u ugodi provodi i na poznatim preferans i tarok kartarijama na svojem imanju u Bukovcu te povremeno u rodnim Starim Mikanovcima, a stanuje u Zagrebu na Griču u Dugoj ulici br. 68. *

Rođen u Starim Mikanovcima, umro u Zagrebu, pokopan na Mirogoju.

 

* Većina podataka po vlastitom zapisu samog g. septemvira Marijana Ručevića.



Ru evi korjenike

Dipl. ing. Velimir Ručević, arhitekt i slikar, (1921. - 2001.)

Rođen je u Starim Mikanovcima. Prve godine života provodi u rodnom selu s majkom Ruskinjom Jelenom Dostavalovom i sestrom Jelenom, jer su oca Stipu nakon povratka iz ruskog zarobljeništva poslali na završetak pravnih studija u Zagreb.

Pučku školu polazi u Požegi, jer mu tamo službuje otac pravnik, a maturira na gimnaziji u Slavonskom Brodu, gdje iz Požege doseljavaju 1932. U tom gradu mu je roditelj Stjepan Ručević postao senator, a godine 1939. u Banovini Hrvatskoj i gradonačelnik.

Velimir studij arhitekture završava u Zagrebu 1947. Sestra Jelena Zorić r Ručević, liječnica, rođena u Starim Mikanovcima 1923., danas živi u Šibeniku.

Velja, među prijateljima nazivan Pat, svirao je violinu, mnogo čitao, uživao u stolnom tenisu i tenisu, volio duge vožnje biciklom, bio zaljubljenik u šume i gljivarstvo te u svoj šokački rod i rodne Mikanovce koje je često posjećivao.

Radni vijek proživio je sa suprugom Teom u Brodu, gdje je projektirao mnoge stambene zgrade, nebodere, zgradu suda i neke ladanjske kuće, a cijeli je život crtao vedute svoga grada u akvarel tehnici. Živio je u vremenima koje je krasila tiranija gluposti nad umom, a teškoće koje se urušavahu na ljude koji ne pripadaju partijama svladavao je nenametljivim humorom dokazujući da želi biti svoj bez podržavajućih klanova.

Posebna je obiteljska zanimljivost da su mu se roditelji Stjepan Ručević (1892.−1958.) i majka Jelena r. Dostavalova (1893.−1964.) upoznali u Sibiriji u Vladivostoku na Dalekom istoku i tamo se vjenčali u ruskoj pravoslavnoj crkvi.

Umro je u Brodu, a pokopan je u Zagrebu gdje mu žive djeca, sin Mladen i kći Tanja te unučad. Posthumno je u Slavonskom Brodu održana još jedna uspjela retrospektiva njegovih akvarela kojima je na divan način prikazao svoje viđenje grada i svijeta.



Ru evi korjenike

Božidar Ručević, rođen u Osijeku 1933.; Pučku školu je završio na Knežiji, gimnaziju pohađa u Zagrebu (zakratko Slatina i Gospić) te maturira u Virovitici; diplomira na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, gdje pretežito i živi od 1935.; otac je tri sina Domagoja, Zrinka i Vedrana; supruga Marta r Dér; član je nekoliko društava s rodoslovnom i domoljubnom potkom; od 1979. izvanredni je član Znanstvenoga savjeta za naftu pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti; nositelj je nagrade INOVA; piše mnoge stručne uratke i razna štiva u pisanim i elektroničkim izdanjima te knjige (i)li brošure, i to: 1970. Uvod u tehnologiju tenzida, 2008. Znameni i podrijetlo roda Ručevića iz Starih Mikanovaca, 2010. Podrijetlo Hrvata: povijesno i genetičko gledište - od iskona do VII. stoljeća, a 2014. Croatan Indijanci - od legende do istine; ima Spomenicu Domovinskog rata; uređuje web-sjedište www.rucevic.net; umirovljeničke dane provodi u voljenom Zagrebu i Hrvatskom zagorju, a vrelo predaka, donedavnu prašumu hrasta lužnjaka u dolima i hrasta cera na brežuljcima, koji kao polumjesec okružuju Stare Mikanovce, ne zaboravlja nikad.



Gesla

Gesla

http://www.rucevic.net

''Što pređi ti namriješe zasluži da zaista tvoje i bude!''  (Johann Wolfgang von Goethe, 1749.-1832.)

''Učinimo stvari što jednostavnijim, ali ne jednostavnijim od toga!" (Albert Einstein, 1879.-1955.) 

''Problem sa činjenicama je samo u tome što ih ima previše!'' (Samuel McChord Crotherds, 1857.-1927.)

''Zaborav vlastitih korijena i vlastite povijesti na početku je svakog ljudskog otuđenja!'' (Kardinal Josip Bozanić, Homilija na Božić 25. prosinca 2009.)

''Ne zanemarite molitve Duhu Svetomu istoga nam trojednoga Boga!'' (U prvim danima svoga pontifikata izreče papa Franjo - 2013.)

''Mislim dakle postojim!'' (Rene Descartes, 1596.-1650.)

             

Brojač posjeta

Obavijesti

Ovo web sjedište je još u radu i sadržajno se mijenja skoro svakodnevno!

Kontakt

Kontakt

 

Šaljite nam Vaša štiva, rodoslove, crtice, debate, pitanja, prijedloge i fotografije. Vaše zapise i slike ne vraćamo. Sve korisno i dobronamjerno objavljujemo, a ostalo spaljujemo u staroj krušnoj peći, i to samo u one dane kada se spravlja lepinja i kruh.

Pišimo i debatirajmo o rodu ručevskom i puku hrvatskom ne zaboravljajući da: ''Sve što je staro, negda je bilo novo.'' (Tacit, 56.-117.)

© Božidar Ručević, 2013.

GNU General Public Licenca omogućava pod određenim uvjetima slobodno umnožavanje, prerađivanje i priopćavanje: mapa, fotografija i teksta, ali tada sve prelazi pod pravila te i takve licence. Autor ne može jamčiti da uporaba nekih dijelova ovoga štiva ne će kršiti prava trećih osoba i rado će prihvatiti upozorenja o tome.

Provjerite i odgovorno postupite!

bozidar.rucevic@zg.t-com.hr