Znameni Ručevića

Znameni Ru evi a

Pet stoljeća Ručevića iz Starih Mikanovaca: u zbilji i mašti *

Autor piše o genealoškom istraživanju obitelji Ručević. Ona potječe iz Slavonije u istočnom dijelu Hrvatske s područja između gradova Đakova i Vinkovci. Prezime je prvi puta uporabljeno kao Ruch 1310., kao Ručevački (Ruchevachki) 1525. i kao Ručević 1670. U ranom XVI. stoljeću bježeći pred Osmanlijama, neki od Rucha odlaze u Alzas u doba nakon 30-godišnjih ratova (1618.-1648.), prethodno prolazeći jedno stoljeće kroz Njemačku i Švicarsku. Kasnije se raseljavaju i diljem svijeta.

Korjenska kuća obitelji Ručević u mikanovačkom Šušnjaru, danas u ulici Vladimira Nazora kbr 23, snimljena s ulične strane, a izgrađena je prije više od 200 godina s dograđenim trijemom na stupovima duboko uz nju, i to na kućištu ranije zaposjednutom drvenim nastambama.

Najveća grana familije, iza 1670. već nazvane Ručević, živi i ostaje u selima Budrovci i Stari Mikanovci u Slavoniji. Ukupan broj osoba koje nose prezime Ručević iskonom iz Starih Mikanovaca nikada ne doseže brojku 400. Ovaj zapis rodoslovna je priča o obitelji Ručević iz Starih Mikanovaca kao i o njihovim predcima i potomcima diljem Hrvatske i svijeta.

Prezime Ručević potječe iz istočno-slavonskog dijela hrvatske nam domovine koji se naziva Šokadija, a unutar nje iz šireg područja Đakovštine i Vinkovačkog kraja. Na starinačko prezime Ručević se u drevnim spisima nailazi kao: Ruche, de Ruch, Ručevački, Ruczevich, Ruszevich i Ručević. Do sredine XVI. stoljeća ručevski rod je uvijek bio vezan na isti hidronim Jošavu, koja protječe na razdjelnici između s jedne strane Đakova i Budrovaca, a s druge strane Semeljaca i Starih Mikanovaca, pa i uz iste toponime, i to na posjed Ručevo zabilježen i u austrijskoj topografskoj karti iz 1883. te na još u XIV. stoljeću postojeće naselje Ručevski Sveti Andrija, kao i na kućište u nešto južnijem dijelu i danas poznatom lokalitetu Ručevac. Srednjovjekovni podatci o Ručevićima u prostoru Jošave, Ručeva, Ručevca, Budrovaca i Starih Mikanovaca te zamalo od nigdje drugdje - podvrđuju iskon ručevskog roda s toga prostora koji se pretežito nalazi u Đakovštini, a tek djelomice u mikanovačkom kraju bliže Vinkovcima. Tragovi na prezime sežu u davnu 1310., dakle u vrijeme od prije osam stoljeća, a tragovi na popise stanovništva ili kanonske vizitacije ili zapise u matičnim knjigama sežu u 1670., dakle u vrijeme od prije pet stoljeća.

 

* Većina tekstova o Ručevićima na ovom web sjedištu napisana je temeljem novijih istraživanja; ali i prema:

- Božidar Ručević, Znameni i podrijetlo roda Ručevića iz Starih Mikanovaca - rodoslov, homagij, kronika, kazivanja. Zagreb: Vlastita naklada i Naklada Stih, (2008.);

- Božidar Ručević, Pet stoljeća Ručevića iz Starih Mikanovaca: u zbilji i mašti, Zagreb: rodoslovlje.hr (6. 1. 2012.); 

- Usuglašavanje podataka o Ručevićima s prosvjetarom, publicistom i časnikom Adamom Čurdinjakovićem iz Ivankova (2007.); 

- Sumjerljivost s Ručević rodoslovom, koji je izradio i dobrotom ustupio prof. Tomo Šalić (Vinkovci, 2009.)



 


Područje podrijetla roda Ruch, Ručevački, Ručević u Hrvatskoj.*

 



Današnji pogled na Budrovce i Stare Mikanovce.
Današnji pogled na Budrovce i Stare Mikanovce.


* Ivanka Brodarac (ur.), Veliki atlas Hrvatske, Zagreb: Mozaik knjiga, 2002.: Karte 76. i 77.



Znameni Ru evi a

Jutrenje na Jošavi *

Utihnula je Jošava               I kad me raznježi

      tu u njedrima mojim             pa suza niz lice kane

 pogleda se njenog              tek tad drugi vide

    još uvijek bojim.                  moje otvorene rane.

 A kad zažubori                     Utihnula je Jošava

srce bi da stane                   tu u meni negdje

od valova njenih                   i nosi me nekuda

 ljudi me ne brane.                a ja ne znam gdje.

 

Danas na Jošavi u blizini Đakova stvoreno je jezero kroz koje bistra rječica i dalje teče uzburkana posjetom brojnih kupača i ribiča, a među njima i puno namjernika iz roda Ručevića. U širem području Jošave u ručevskom rodu sve započe i traje!

U Hrvatskoj prema popisu stanovništva iz 2001. prezime Ručević broji tek nešto manje od 400 osoba, muškaraca: 142,  žena rođenih Ručević: 95, žena udanih Ručević: 160. Svi Ručevići rođeni bilogdje, ali baš svi, i to ne duže od četvrtog ili petog naraštaja vuku podrijetlo samo iz Starih Mikanovaca i Budrovaca.

 

* Stihovi nepoznatog autora: ''Jutrenje na Jošavi''



Crkve u Starim Mikanovcima i Budrovcima
Crkve u Starim Mikanovcima i Budrovcima


 

Drevne sveze budrovačkih i staromikanovačkih Ručevića

Nakon više od 300 godina razdvojenosti budrovački i mikanovački Ručevići danas nisu nikakav rod. Rodoslovna suradnja je nekoliko desetljeća uzalud od mnogih tražena, te je tek u jesen 2006. slučajnim 'računalnim' susretom s gospodinom Josipom Ručevićem Joščevim plodovito ostvarena. Tako se otvoriše i njihova zanimljiva genealoška vrata te je ovdje tek primjerice zapisan rodoslovni detalj Joščevog roda Ručevića - bez braće i sestara u vodoravnim redovima.

(1816.-1871.) FABIJAN i supruga Luca Maršić

/

Oko 1836.  ADAM i supruga Marija Mumić

/

(1875.-1939.) FABIJAN i supruga Janja Kedačić (1879.-1963.)

/

(1908.-1996.) STJEPAN i supruga Marija Boršić (1917.-1999.)

/

(1944. - ) JOSIP i supruga Margareta Damjanović (1950.-)

/

(1971.-) ANTUN i sestra Julija (1972.-)

 

Na slici iz 1917. je Fabijan Ručević Joščev sa suprugom Janjom i njihovom djecom: Stjepan, Šimun, Petar, Adam, Ivan, Mato, Marica i Barica.

 

Dragocjeno zabilježiti je da je 1760. u blizini Budrovaca na starom putu prema Đakovu na crkvištu Sv. Klare ponovno izgrađena kapela u njenu čast. Zanimljivo je da je istoj svetici 1810. posvećena župna crkva i u nedalekim Starim Mikanovcima. Ono što ta dva sela trajno povezuje od XVII. stoljeća zajedničko je vrelo prezimena Ručević, a koje se nazire još od samog početka XIV. stoljeća.



Obitelj djeda i bake Josipa Ručevića na slici iz 1917.
Obitelj djeda i bake Josipa Ručevića na slici iz 1917.
Margareta i Josip te unuci Antun i Julija u krilu bake Marije i dide Stjepana.
Margareta i Josip te unuci Antun i Julija u krilu bake Marije i dide Stjepana.
Kapela Sv. Klare na staroj cesti za Đakovo kod Budrovaca.
Kapela Sv. Klare na staroj cesti za Đakovo kod Budrovaca.


Ručevački sokak pravi je 'spomen put' na dolazak Ručevića u Budrovce,  imenovan od seoskog puka prije nekoliko stoljeća.



Skica domova Ručevića u Budrovcima.
Skica domova Ručevića u Budrovcima.


Migracijska shema roda Ručevića

Ruch                   Ruchevački                   Ručević

The family name Ruch (now Ručević) is one of the oldest in all Croatia.

Prezime Ruch (danas Ručević) jedno je od najstarijih u cijeloj Hrvatskoj.

It has its origin is in Slavonia, in the eastern part of Croatia, near the city of Đakovo.

Ono potječe iz Slavonije, iz istočnog dijela Hrvatske, u blizini grada Đakova.

Fleeing from Osmanian Turks, some of the Ruchs went to Alzase, passing trough Germany and Switzerland.

Bježeći pred Osmanlijama, neki od Rucha otišli su u Alzas, prolazeći kroz Njemačku i Švicarsku.

Ruch (XIII cent. in Croatia)

/

Ruch                  (XV cent. in Croatia)                  Ruchevački

(Across Germany and Switzerland)                           (Ručevac near the river Jošava in Croatia)

/                                                                                              /

Ruch                   (XVII cent. and today)                  Ručević

(In Alsace, all over Europe and the world)  (In Budrovci and Mikanovci, all over Croatia and Europe)



Alzas i Stari Mikanovci
Alzas i Stari Mikanovci


Slavonska iskra roda: Ruch, Ručevački, Ručević



Znameni Ru evi a

Herceg Koloman 1239. darovao je Đakovo bosanskoj biskupiji u koji se 1252. iz Ban Brda u župi Vrhbosanskoj sa stolnim kaptolom povukao dominikanac biskup Ponsa. Od tada biskupija u Đakovu djeluje kao locus credibilis, jer je biskupskim središtem službeno postala tek 1349.

Prvi poznati akt iz rada biskupskog kancela potječe iz 1310. U tome spisu čitamo da je kupac  imenom Thomas kupio od tadašnjeg biskupa Nikole zemlju zvanu Bolkteluke. Istu zemlju  ranije je đakovačkom biskupu založio Thomasov otac - comes Andreas de Ruch velikaš s Jošave. Od tada se i nazire plemeniti trag obitelji Ručević te nahodi usmena predaja o tome.  *

   

U Spomenici župe Sveti Đurađ, Sanctus Georgius, istočno od Donjeg Miholjca uz rijeku Dravu, zabilježen je 1334. svećenik Duclin de Ruch iz Bucha,** vjerojatno jedan od Andreasovih sinova ili unuka. Istraživanje podrijetla prezimena u grafiji Ruch donekle upućuje na mogućnost njegova postojanja u Akvitaniji gdje se od rimskog doba i danas nalazi gradić Ruch te na Biskaju zemlja Buch, pa tako i u doba okupljanja za mnoge Križarske vojne usmjerene prema Jeruzalemu, čije su čete u više navrata prošle i hrvatskim krajevima, Jadranom i Panonijom,*** i to u razdoblju od 1095. do 1250. Povratci križara su trajali i desetak godina duže i još uvijek se ne zna koji je od tih križara onaj koji se zaljubio u neku našu i zastao u međuprostoru Đakova i Vinkovaca uz rijeku Jošavu oko koje se za Ručeviće sve zbilo i zbiva se od negda do danas?!

* I. Nagy, Codex Dipl. Hung. Andegaven. Vol. I. 212. Zabilježba od 9. listopada 1310. Knjiga se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu.

** Spomenica župe Sveti Juraj-Đurađ kod Donjeg Miholjca. Zapisi iz 2003.

*** Akademik Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Cit.: ''Najčešći smjer kretanja tih brojnih križarskih armada, koje su odavale sliku neorganiziranosti a nerijetko i nasilništva, bile su stare rimske ceste kroz Panonsku nizinu ili teško prohodni putovi kroz Istru i Dalmaciju, odnosno plovni put Jadranom uz hrvatsku obalu.'', 1991.: 109.

 

Mogući izgled odora hrvatskog plemstva u XIII. i XVI. stoljeću.*

 

Znameni od plemenita i neke usmene predaje i crteži o grbu Rucha iz 1223. vjerojatno potječu od raspadnute templarske (i)li iobagionske organizacije (i)li od vitezova ivanovaca, kao mogućih rodočelnika ručevskog roda u osobi nekog njihova prolaznika ili povratnika s križarskih vojni, a koji se u tom slavonskom prostoru uz Jošavu udomio i pohrvatio.

* Antun Vujić (gl. ur.), Hrvatski leksikon, II. sv. L-Ž, Vojne odore, Tabla XXVII. Zagreb (1997.)



Hrvatske plemićke odore u XIII. stoljeću.
Hrvatske plemićke odore u XIII. stoljeću.
Odora iz Križarskih ratova
Odora iz Križarskih ratova
Hrvatske plemićke odore u XVI. stoljeću.
Hrvatske plemićke odore u XVI. stoljeću.


Od Akvitanije u Francuskoj do Šokadije u Hrvatskoj



Položaj grada Ruch.
Položaj grada Ruch.
Bordeaux, prijestolnica Akvitanije i departmana Gironde.
Bordeaux, prijestolnica Akvitanije i departmana Gironde.
Zemlja Buch (Pays de Buch) u departmanu Gironde.
Zemlja Buch (Pays de Buch) u departmanu Gironde.


Bordeaux grad je na jugozapadu Francuske te prijestolnica pokrajine Akvitanije i departmana Gironde, a osnovali su ga Kelti u III. st. pr. Krista. Nakon braka Eleonore Akvitanske, bivše žene Luja VII. s Henrikom II., grad 1154. prelazi u engleski posjed. U njihovu posjedu ostaje iduća tri stoljeća, zajedno s cijelom Akvitanijom, koja pod Englezima postaje Guyenne. Godine 1453., nakon Kastiljonske bitke sve ponovno pada u Francuske ruke. To je i razlog zašto su se mnogi akvitanski francuski križari rasuli diljem Europe na povratku iz vojni na prijelazu XII. u XIII. st. ne želeći se vratiti u okupiranu domovinu, pa je tako u to vrijeme vjerojatno najstariji ručevski predak Andreas comes de Ruch i zastao u Hrvatskoj.

U zapisima papinskih legata u kraju uz Jošavu, kao i u nešto sjevernijem području zvanom i Ručje, prezime Ruch i Rwch upisivano je još i 1405.,1439.,1448. i 1472.

Slijedeći znamen ručevskog roda zapisan je prema budimpeštanskom arhivu 1525., dakle, pred neposrednu osmanlijsku najezdu, i to u osobi vlastelina Tome Ručevačkog: ''Oko 1500. nalazimo u Miholjancima kao posjednike plemiće iz susjednog Baćina, osnovnog imanja loze Martina Sentemagoča. Jedan dio u to vrijeme držao je i Toma Ručevački, plemić s Jošave, koji je 1525. bio sudac Plemićkog stola u Vukovu.'' Dakle,Toma Ručevački da bi mogao biti sudac Plemićkoga suda - morao je biti plemić, a to je i zapisano!

Zanimljivo je da neke Ručeviće u Budrovcima još i danas lokalno nazivaju Ručevački, a druge prema rijeci Jošavi pak Joščevi, gdje su neki od njih imali svoje mlinove. Nekolicina predaka Tome Ručevačkog pred nadolazećom osmanlijskom opasnosti napustili su zavičaj zadržavajući iskonsko prezime i odselili prema zapadnoj Europi. O tome čvrste dokaznice i poveznice još nema osim u pojavnosti imena Ruch na dva grba izniklih na tom putu pridruživši se prvotnome iz 1223. iz istih razloga. Kako nisu pronađeni zapisi o njihovim vladarskim imenovanjima i potvrđivanjima - oni po pravilima struke nemaju plemenitašku vrijednost, ali se legitimno mogu koristiti kao znameni svojih obitelji. Treba napomenuti da je prvotni pronađeni crtež grba iz 1223. samo mač, štit i godina te je on možda tek oznaka sa zastavice za neku križarsku četu, a sve cifrarije na njemu su novijeg doba.



 Hrvatska XIII.    Njemačka XVI.    Njemačka ili Švicarska XVII.
Hrvatska XIII. Njemačka XVI. Njemačka ili Švicarska XVII.


Na tom preko stogodišnjem putovanju, kroz Njemačku i Švicarsku, Ruchi prihvaćaju nauk Martina Luthera (Wittenberg,1517.) te se sredinom XVII. stoljeća naseljavaju u tridesetgodišnjim ratom opustošeno područje Alzasa i tada se od neupitnog rodočelnika Melchiora Rucha (1644.-1720.) pod pritiskom protureformacije sve više raseljavaju diljem Europe, ali i Amerike - što je izvrsno argumentirano od prekomorskih rodoslovaca.

Posebno je zanimljiva jedna bilješka iz doba ranijeg od protuosmanlijskih ustanaka i puno prije od Balkanskih ratova: ''Ručevići kao stari begovski rod iz Cetinja...'', koja može ukazivati da je ipak dio Ručevića islamiziran te se već u naziranju raspada osmanlijske vojske u nas ili zbog drugih razloga i mnogo prije Karlovačkog mira (1699.), negdje već oko 1600. povukao čak tamo u crnogorski kraj. Oko njihovih posjeda u Boki u Marinama i Očinićima nalazi se i nekoliko toponima i hidronima u čijem korijenu se nalazi riječ slična ruch, kao ruči ili Ručeva gradina, Ručeva lokva ili Ručev brijeg. Drugi izvor kaže da u shematizmu bokokotorsko-dubrovačke eparhije za 1886. na stranici 36. piše da su predci Ručevića u Boku došli poslije Kosovske bitke i ubrzo se islamizirali. Osim tih zapisa nadalje se o njima ne nalazi ni traga ni dokaza, pa se može predpostaviti da su, došli ovako ili onako, kao osmanlijski tlačitelji naroda pogubljeni u crnogorskom ustanku protiv Turaka 1684. te nestali u tom kraju?!

Rodoslov Ručevića mogao se prema pravilima struke istraživati tek od sredine XVII. stoljeća, i to u zaostaloj poslije-osmanlijskoj pustoši, pa su raniji znameni roda bez generacijskog slijeda zapisani samo zbog višeslojno zanimljive istine o njima, a plemićke naznake iz predturskih vremena sasvim su nestale.

Prvo vrelo poslije Turaka je iz popisa puka 1698. i 1702. u kojima se spominje Grgo Ručević, koji je prema podatcima kanonske vizitacije iza 1670. napustio prikriveno kućište Ručevac i naselio se u Budrovcima. Njegovi potomci okupljeni u većoj budrovačkoj zadruzi rastočili su se na manje posjede oko 1725. tako da su na popisu stanovništva 1736. zabilježeni kao očevi familija u to vrijeme već sasvim poseljačenih obitelji, ali tada i jedinih Ručevića u cijeloj Hrvatskoj, i to: Andrija, Bartol, Miho i Petar u Budrovcima te njihov brat ili bratić Franja tada već u Starim Mikanovcima.

Od toga drevnoga doba i danas veza između dva sela je mala, jer su uvijek bila razdvojena različitim župama, općinama i županijama. Osim tog Stari Mikanovci bjehu u Vojnoj krajini, a Budrovci ne. Između njihovih atara je selo Đurđanci, a u davnim vremenima i mnoge pustopoljine, šumetine i močvare.

Svećenik koji je u Maticu krštenih 1726. u Starim Mikanovcima, tada pripadajućim župi u nedalekoj Vrbici, prvi puta zapisao prezime Ručević bio je fratar Ambrozije iz Požege.



Prvi zapis prezimena Ručević u Starim Mikanovcima 1726.
Prvi zapis prezimena Ručević u Starim Mikanovcima 1726.


Preslovljavanje i prijevod dovršen je u konzultaciji s g. Mladenom Paverom utemeljiteljem Hrvatskog rodoslovnog društva ''Pavao Ritter Vitezović'' iz Zagreba.

Die 30.8bris (ergo: octobris) 1726. baptizavi infantem natum 22. huius ex legitimo thoro Stephani Ruchevich a Mikanovczi et Mariae uxoris cui inposui Nomen Catharina  - Patrinus fuit Joannes Radoychich... (in a morto?!)

Dana 30. listopada 1726. krstio sam dijete rođeno 22. ovog (mjeseca) iz zakoniota braka Stjepana Ručevića i Marije supruge kome nadjenuh ime Katarina. Kum bijaše Ivan Radojčić... (in a morto?!)

Znači li ovaj zapis na kraju baš ''in a morto'' ili nešto drugo - nije se uspjelo razjasniti. Je li možda Katarina na krštenju umrla?

Sakrament krštenja obavljen je u crkvi Sv. Bartola.

Dakle, prvi zapisani Ručevići u Starim Mikanovcima su Stjepan 1726., kao otac na krštenju kćeri Katarine, koji kasnije nije imao potomaka (kći mu je iste godine umrla) i Franja 1737., kao rodočelnik obitelji na popisu stanovništva. Može se pretpostaviti da se je Franja negdje zaljubio u Ćanićku te iz Budrovaca doselio i priženio za jedinicu Ćanić/Čanić, jer u Starim Mikanovcima ručevski rod i danas tako lokalno nazivaju, a i samo prezime Čanić, kazivači kažu podrijetlom iz Like od Gospića *, u tom dobu u Šokadiji nestaje.

* Negda selo Čanić gaj, sada predgrađe Gospića, danas bez prezimena Čanić u njemu?! 



Znameni Ru evi a

Nije kosi toranj samo u Pisi

 

Istraživanje crkve Sv. Bartola s kosim tornjem,* i to prema projektu Uprave za zaštitu kulturne baštine iz Zagreba, vodio je povjesničar Ratko Ivanušec iz Konzervatorskog odjela u Osijeku iz čijeg se izvješća ovdje dio citira:

''Najstariji romanički dio, od sakristije prema tornju, izgrađen je polovicom XI. stoljeća. Romanička nadogradnja rađena je u drugoj polovici istog stoljeća s tornjem koji od samog početka ima blagu kosinu, dok je gotički dio crkve sagrađen iza 1386. Barokni elementi su u građevinu uneseni kod obnavljanja crkve 1730., a ponovno se restaurira od 2002., što traje i danas.''

Važno je još za reći da su ispod crkve pronađeni temelji stare crkve iz IX. stoljeća na kojima je djelomice građena i sadašnja crkva.

Danas se u crkvi Sv. Bartola ponovno vrši služba Božja, kao i onda kada su se u toj crkvi obavljali sakramenti i bilježeni prvotni zapisi u matice: rođenih, vjenčanih, umrlih i staromikanovačkih Ručevića, i to već u samom početku XVIII. stoljeća. ** 

 

* Crkva Sv. Bartola na crtežu Matije Pokrivke (1923.-2010.)

** Iz ranog doba donekle sačuvana je Matica krštenih (1724. - 1736.) iz Župe Vrbica pod koju su tada spadali i Stari Mikanovci.



Znameni Ru evi a

Zub vremena zatro je mnoge tragove grobova pa i nekolicine pokopanih Ručevića na groblju oko drevne crkve Sv. Jakoba. Stoga dva najstarija ručevska groba (svećenika Jakoba iz 1812. i učiteljice Jelice 1829.) s početka XIX. stoljeća pronađena su tek na sadašnjem mikanovačkom groblju Svetog Nikole, čiji su nadgrobni spomenici danas uklopljeni u grobnicu generala i liječnika Stjepana Ručevića.



Gesla

Gesla

http://www.rucevic.net

''Što pređi ti namriješe zasluži da zaista tvoje i bude!''  (Johann Wolfgang von Goethe, 1749.-1832.)

''Učinimo stvari što jednostavnijim, ali ne jednostavnijim od toga!" (Albert Einstein, 1879.-1955.) 

''Problem sa činjenicama je samo u tome što ih ima previše!'' (Samuel McChord Crotherds, 1857.-1927.)

''Zaborav vlastitih korijena i vlastite povijesti na početku je svakog ljudskog otuđenja!'' (Kardinal Josip Bozanić, Homilija na Božić 25. prosinca 2009.)

''Ne zanemarite molitve Duhu Svetomu istoga nam trojednoga Boga!'' (U prvim danima svoga pontifikata izreče papa Franjo - 2013.)

''Mislim dakle postojim!'' (Rene Descartes, 1596.-1650.)

             

Brojač posjeta

Obavijesti

Ovo web sjedište je još u radu i sadržajno se mijenja skoro svakodnevno!

Kontakt

Kontakt

 

Šaljite nam Vaša štiva, rodoslove, crtice, debate, pitanja, prijedloge i fotografije. Vaše zapise i slike ne vraćamo. Sve korisno i dobronamjerno objavljujemo, a ostalo spaljujemo u staroj krušnoj peći, i to samo u one dane kada se spravlja lepinja i kruh.

Pišimo i debatirajmo o rodu ručevskom i puku hrvatskom ne zaboravljajući da: ''Sve što je staro, negda je bilo novo.'' (Tacit, 56.-117.)

© Božidar Ručević, 2013.

GNU General Public Licenca omogućava pod određenim uvjetima slobodno umnožavanje, prerađivanje i priopćavanje: mapa, fotografija i teksta, ali tada sve prelazi pod pravila te i takve licence. Autor ne može jamčiti da uporaba nekih dijelova ovoga štiva ne će kršiti prava trećih osoba i rado će prihvatiti upozorenja o tome.

Provjerite i odgovorno postupite!

bozidar.rucevic@zg.t-com.hr